Pređi na sadržaj
Crna Gora

Sjever Crne Gore od Durmitora do Prokletija

PodijeliRSS
Planinsko jezero uz četinarsku šumu i krečnjačke vrhove.
AI ilustracija

Sjever Crne Gore proteže se od šuma Biogradske gore do stijena Durmitora i Prokletija. U ta tri nacionalna parka nalaze se Crno i Biogradsko jezero, planinski prevoji i staze različite težine. Između njih su kanjon Tare, Pivsko jezero, katuni Bjelasice i Sinjajevine, doline Lima i Ćehotine, manastiri i stare čaršije.

Kolašin odgovara onima koji žele šetnje kroz šumu i zimske sportove. Sa Žabljaka se najlakše kreće prema durmitorskim jezerima, vidikovcima i visokim vrhovima. Plužine su polazište za Pivu, a Plav i Gusinje za doline Prokletija. Vikend je dovoljno dug za jednu od ovih oblasti, ne za sve četiri. Planinske krivine, prevoji i promjenljivo vrijeme određuju raspored više nego broj kilometara.

Sjever Crne Gore: gdje se nalazi i kako ga podijeliti

Sjeverni region ima 13 opština: Pljevlja, Žabljak, Plužine, Šavnik, Mojkovac, Kolašin, Bijelo Polje, Berane, Andrijevica, Petnjica, Rožaje, Plav i Gusinje. Planinski masivi Dinarida, riječne doline i visoki prevoji određuju putne pravce između tih mjesta. Dva susjedna mjesta na karti zato ne moraju biti pogodna za isti jednodnevni obilazak.

Zapad se obilazi iz Žabljaka i Plužina, središnji dio iz Kolašina i Mojkovca, a istok iz Plava i Gusinja. Pljevlja, Berane, Andrijevica, Petnjica i Rožaje traže zasebne odvojke sa glavnih turističkih pravaca.

Oblast i bazaGlavni doživljajNajbolji izbor za
Žabljak i DurmitorCrno jezero, Bobotov kuk, Ćurevac, panoramski puteviPrvi susret s visokim planinama, jezera, planinarske ture
Kolašin i MojkovacBiogradska gora, Bjelasica, katuni i TaraPorodice, šumske šetnje, aktivan vikend i zimski odmor
Plužine i PivaPivsko jezero, kanjon Pive, Park prirode PivaMirniji boravak, vožnje čamcem, fotografisanje i izleti
Plav i GusinjeProkletije, Grebaje, Ropojana, Hridsko jezeroIskusniji planinari, priroda i višednevne pješačke rute
Berane, Andrijevica, Rožaje i PljevljaKomovi, Hajla, istorijsko i vjersko nasljeđeManje prometne staze, lokalna kultura i sporije putovanje

Durmitor i Žabljak: lednička jezera, vrhovi i vidikovci

Durmitor ima desetine vrhova iznad 2.000 metara; najviši, Bobotov kuk, doseže oko 2.525 metara. Nacionalni park obuhvata i djelove kanjona Tare, Sušice, Drage i Komarnice. Na UNESCO Listi svjetske baštine nalazi se od 1980. godine. Žabljak je polazište za najpoznatije staze, sa hotelima, apartmanima i planinskim kućama za ljetnji i zimski boravak.

Crno jezero i durmitorska „gorska oka”

Crno jezero leži u šumi ispod Međeda, a čine ga Veliko i Malo jezero. Staza oko obale odgovara i onima koji ne planiraju uspon, mada poslije kiše neke dionice postaju klizave. Durmitor ima 18 ledničkih jezera, poznatih kao gorska oka. Zminje jezero, Vražje i Riblje jezero mogu se uključiti u druge izlete; do Škrčkih jezera vodi ozbiljnija planinarska tura.

S djecom se oko Crnog jezera lako provede cijelo prijepodne. Udaljenija jezera mogu tražiti dodatnu vožnju i duže hodanje, bez uređenih sadržaja uz svaku obalu.

Bobotov kuk, Sedlo i pogled na kanjon Tare

Uspon na Bobotov kuk vodi preko strmih, kamenitih dionica. Čest početak ture je prevoj Sedlo, ali ruta se bira prema iskustvu planinara i stanju staze. Durmitorski prsten pruža panoramsku vožnju pored visokih prevoja, katuna i vidikovaca. Gornji prevoji zimi mogu biti zatvoreni.

Sa Ćurevca se vidi dubina kanjona Tare i bez spuštanja na rijeku. Prutaš je drugačiji: slojevite stijene i pogled prema Škrčkim jezerima privlače planinare koji imaju vremena za uspon. Magla može zakloniti vidike za nekoliko minuta, pa visoke ture traže rezervnu mogućnost za dan sa lošim vremenom.

Biogradska gora, Bjelasica i Kolašin: šumski dio sjevera

Biogradska gora štiti jedan od preostalih prašumskih kompleksa Evrope. Dio šume je još u XIX vijeku dobio zaštitu kao „Gospodarev zabran”. Park se nalazi na Bjelasici, planini zaobljenih grebena, pašnjaka i katuna, bez oštrih kamenitih zidova kakvi dominiraju Durmitorom. Za dolazak do jezera i šumskih staza služe Kolašin i Mojkovac.

Biogradsko jezero i stara šuma

Biogradsko jezero nalazi se na približno 1.094 metra nadmorske visine. Oko jezera vodi staza od oko tri do tri i po kilometra, pogodna za mirniju šetnju kada je pristup otvoren. Kroz šumu rastu bukve, jele i smrče, među njima stabla stara vjekovima. Krajem sušnog ljeta voda se povlači, pa obala izgleda drugačije nego u proljeće.

Pešića jezero, Veliko i Malo Ursulovačko jezero, kao i Veliko i Malo Šiško jezero, leže dalje na Bjelasici. Za njih treba odvojiti više vremena nego za krug oko Biogradskog jezera. Do nekih polazišta vode planinski putevi na kojima loše vrijeme usporava vožnju.

Bjelasica, katuni i skijališta Kolašina

Ljeti se na Bjelasici otvaraju prostrani pašnjaci i katuni. Mnoge porodice tu tradicionalno borave sa stokom, prave sir i održavaju sezonska domaćinstva. Staze iz pravca Kolašina vode prema katunima i predjelima oko Crne glave, najvišeg vrha planine. Posjeta katunu nije isto što i odlazak u turistički restoran: rad domaćinstava prati sezonu ispaše.

U okolini Kolašina nalaze se ski-centri Kolašin 1450 i Kolašin 1600, a kod Žabljaka Savin kuk. Snijeg, vjetar i tehnički uslovi određuju rad staza i žičara. U Kolašinu postoje smještaj, restorani i mogućnost kraćih izleta i za one koji ne skijaju, kada su putevi prohodni.

Prokletije, Plav i Gusinje: drugačija strana planinskog sjevera

Prokletije se uzdižu na istoku i jugoistoku sjevernog regiona. Nacionalni park osnovan je 2009. godine. Na granici sa Albanijom nalazi se Zla Kolata, visoka oko 2.534 metra i najviši vrh Crne Gore. Umjesto zaobljenih padina Bjelasice, ovdje se smjenjuju oštri grebeni, strme stijene i duge, duboko uvučene doline.

Put i rijeka u dubokom planinskom kanjonu.
AI ilustracija

Plav je polazište za Plavsko jezero, dolinu Lima, Visitor, Babino polje i Hridsko jezero. Gusinje je bliže dolinama Grebaje i Ropojana i selu Vusanje. Noćenje u lokalnoj gostinskoj kući ili seoskom domaćinstvu olakšava rani polazak na stazu.

Grebaje, Ropojana i izvori oko Gusinja

Iznad doline Grebaje dižu se litice Volušnice, Popadije i Talijanke. Travnati početak neke staze ne govori mnogo o njenom završetku: više na grebenu teren može biti izložen i kamenit. Staze u Ropojani vode dublje u planinu, pa za njih treba odvojiti više vremena. Kod Vusanja nalaze se Oko Skakavice i vodopad Grlja, dok su Ali-pašini izvori bliže Gusinju i pristupačniji za kratko zadržavanje.

Hridsko jezero leži među šumom i stijenama, daleko od gradske šetnje uz Plavsko jezero. Za vrhove Prokletija, uključujući Zlu Kolatu, potrebni su iskustvo, planinarska oprema i pažljivo izabrana ruta. U višim predjelima snijeg se zadržava i poslije početka ljeta.

Peaks of the Balkans i prelazak granice

Peaks of the Balkans je višednevna pješačka ruta kroz Crnu Goru, Albaniju i Kosovo. Crnogorske dionice prolaze područjem Plava, Babinog polja i Vusanja. Prelazak granice planinskom stazom izvan zvaničnih prelaza zahtijeva posebna odobrenja nadležnih organa. Ako šetnja ostaje na teritoriji Crne Gore, takvo odobrenje za prelazak nije potrebno. Za međunarodnu turu bitni su precizna trasa, datumi i pravovremena provjera procedure; u planinama nije dovoljno samo pratiti oznaku staze.

Tara, Piva i Komarnica: gdje se sjever otvara u kanjone

Kanjon Tare, most na Đurđevića Tari i rafting

Kanjon Tare dug je oko 80 kilometara i na pojedinim mjestima dubok više od 1.300 metara, pa spada među najdublje riječne klisure Evrope. Sliv Tare je UNESCO rezervat biosfere, a dio kanjona nalazi se u Nacionalnom parku Durmitor. Most na Đurđevića Tari iz prve polovine XX vijeka poznata je tačka za pogled na rijeku. Vidikovci i zip-lajn aktivnosti u okolini imaju zasebne uslove pristupa i rada.

Na raftingu se Tara upoznaje sasvim drugačije nego sa mosta. Na dionici od Brštanovice prema Šćepan Polju smjenjuju se brzaci i mirniji djelovi. Proljećni visoki vodostaj otežava spuštanje, dok ljetnja rijeka ima drugačiji tok i brzinu. Organizator ture određuje opremu, starosna ograničenja i uslove za učesnike. Most, Ćurevac i šuma Crna poda omogućavaju pogled na Taru bez spuštanja u rijeku.

Pivsko jezero, Plužine i Park prirode Piva

Pivsko jezero nastalo je pregrađivanjem rijeke Pive. Njegova tirkizna voda vijuga između strmih padina, a iz Plužina se kreće na vožnju čamcem, kajakarenje ili kraći izlet. Područje pripada Parku prirode Piva, koji ima sopstvenu upravu i nije nacionalni park. U blizini su kanjon Pive, brana Mratinje, visoravni i planinska sela.

Zbog izgradnje hidroelektrane Pivski manastir premješten je kamen po kamen; radovi na novoj lokaciji završeni su 1982. godine. Njegova priča podsjeća koliko se dolina promijenila nastankom akumulacije. Iznad jezera prostiru se Pivska planina, sela i predjeli prema Volujaku i Magliću, koji traže više vremena od kratke vožnje uz vodu.

Nevidio, Šavnik i kanjon Komarnice

Nevidio je uzak kanjon rijeke Komarnice kod Šavnika, u predjelu Dragišnice i Komarnice. Prolazak kroz hladnu vodu, skokovi i plivanje pripadaju kanjoningu, a ne običnoj šetnji. Za ulazak u kanjon potrebni su stručan vodič i odgovarajuća oprema. Ko želi mirniji izlet, može ostati na putevima prema okolnim selima i vidikovcima, bez spuštanja u klisuru.

Manje poznate planine i mjesta van glavnih turističkih pravaca

Sinjajevina se prostire između Durmitora, Tare i Bjelasice. Njene otvorene visoravni i katuni vezani su za ljetnju ispašu. Do pojedinih mjesta stiže se makadamom, koji poslije jake kiše može biti teško prohodan; na Sinjajevini se ne vozi kao po magistrali.

Iznad Andrijevice i prevoja Trešnjevik uzdižu se Komovi: Kom Vasojevićki, Kom Kučki i Kom Lijevorečki. Za vrhove je potrebna dobra kondicija, a katuni i pašnjaci u podnožju odgovaraju kraćem boravku. Kod Rožaja se nalazi Hajla, sa šumama, ljekovitim biljem i stazama za pješačenje, ali i zimskim sportovima. Na sjeveroistoku su Cmiljevica, putevi prema Petnjici i sela Bihora.

Kroz sjever prolaze dionice planinarske trase Via Dinarica i biciklistički pravci. Širi putevi na Bjelasici i Sinjajevini privlače brdske bicikliste, uz ograničenja koja važe u zaštićenim područjima. Izvan glavnih centara usluge su rjeđe, a mobilni signal može biti slab. Za ove krajeve bolje je izdvojiti dan nego ih tretirati kao usputnu stanicu između dvije udaljene atrakcije.

Gradovi i kulturna baština sjeverne Crne Gore

U Pljevljima, na Ćehotini, nalaze se Husein-pašina džamija, Manastir Svete Trojice i ostaci rimskog naselja Municipium S kod Komina. Berane čuvaju manastir Đurđevi stupovi. Andrijevica leži uz Lim, pod prilazima Komovima. Bijelo Polje je važna stanica u dolini Lima i polazište prema Đalovića klisuri; za Đalovića pećinu treba zasebno provjeriti stvarni režim pristupa, jer turistička najava ne znači da je obilazak otvoren.

Mojkovac, između Tare, Bjelasice i Sinjajevine, pamti Mojkovačku bitku iz 1916. godine. Kod Žabljaka, u Barama Žugića i Novakovićima, sačuvane su srednjovjekovne nekropole sa stećcima. U Plavu je Redžepagića kula, uz Plavsko jezero i stare vjerske objekte. Gusinje ima nasljeđe trgovačkog mjesta, a Rožaje, na Ibru, Ganića kulu i zanatsku tradiciju. U Petnjici i Bihoru sačuvana su tradicionalna sela.

Katuni i ukusi sjevera: šta se jede u planinskim krajevima

U planinskoj kuhinji mnogo je sira, mlijeka, žitarica i mesa. Kačamak se pravi od krompira ili kukuruznog brašna, uz sir i kajmak. Cicvara je gusto jelo od brašna i mliječnih proizvoda. Kolašinski lisnati sir, pljevaljski sir, skorup, kajmak i kisjelo mlijeko dio su stočarske tradicije. U Pivi se priprema i prljo, uz druge lokalne sireve.

Seoski put, drvene ograde i maglovita planinska padina.
AI ilustracija

Jagnjetina ispod sača, priganice, pite, pastrmka, šumski med, borovnice i domaći sokovi česti su na jelovnicima. U Rožajama, Plavu i Gusinju prisutni su i orijentalni uticaji: burek, baklava i tufahije. Ponuda hrane u katunima prati sezonu stočara; mnoga domaćinstva van ljeta ne primaju goste.

Kada ići na sjever Crne Gore

Od juna do septembra dostupno je najviše planinskih staza i panoramskih puteva. Jul i avgust donose duge dane i pristupačnije visoke staze, ali i gužve oko Crnog jezera i uz Taru. U kasno proljeće rijeke su vodom bogatije, a snijeg može ostati na prevojima. Septembar je mirniji; u ranu jesen šume Bjelasice mijenjaju boju.

PeriodŠta ima najviše smislaNa šta računati
April-majNiže šumske staze, vodopadi, proljećni pejzaži i rafting uz iskusne organizatoreVlažne staze, zaostali snijeg, visok vodostaj
Jun-septembarJezera, planinarenje, katuni, panoramski puteviPromjenljivo vrijeme na vrhovima, gužve na poznatim lokacijama
Oktobar-novembarJesenske šume, kraći izleti i lokalna gastronomijaKraći dan, magla i mogući snijeg na većoj visini
Decembar-martSkijanje, zimski odmor u Kolašinu ili na ŽabljakuZatvoreni prevoji, obavezna zimska oprema prema propisima, rad ski-centara prema uslovima

Snježna polja, vjetar i oluje mogu zateći planinare na Durmitoru i Prokletijama i usred ljeta. Oprema za obilazak Biogradskog jezera u jesen ne odgovara zahtjevnom usponu na Bobotov kuk.

Kako složiti rutu: vikend, pet dana ili duži odmor

Dva do tri dana: jedna baza, manje vožnje

Za dva ili tri dana iz Podgorice ili s primorja najlakše je ostati oko Kolašina. Prvi dan može se provesti uz Biogradsko jezero, a drugi na lakšoj turi po Bjelasici ili na katunu. Alternativa je Žabljak, sa Crnim jezerom, Ćurevcem ili izletom do mosta na Đurđevića Tari. Piva, Plav i Prokletije ne staju u isti vikend bez dugih sati za volanom.

Pet dana: Kolašin, Tara, Durmitor i Piva

  1. Dan 1 - Kolašin: dolazak, upoznavanje grada i kraća šetnja u okolini Bjelasice.
  2. Dan 2 - Biogradska gora: Biogradsko jezero i šuma; dužu turu prema planinskim jezerima planirati samo uz dovoljno vremena.
  3. Dan 3 - Mojkovac i Tara: prolazak kroz dolinu Tare, zadržavanje kod mosta na Đurđevića Tari, noćenje na Žabljaku.
  4. Dan 4 - Durmitor: Crno jezero i kraća staza ili odvojena visokogorska tura za fizički spremne.
  5. Dan 5 - Plužine i Piva: obilazak jezera i kanjona, povratak preko Nikšića ako putni uslovi dozvoljavaju.

Petodnevni pravac spaja Kolašin i Žabljak, pa se ne mora stalno vraćati istom cestom. Snijeg može zatvoriti visoke prelaze prema Plužinama; tada je potreban obilazak prohodnim magistralnim putem.

Sedam do devet dana: dodavanje Plava i Gusinja

Za Prokletije vrijedi dodati još dvije do tri noći u Plavu ili Gusinju. To ostavlja vremena za Plavsko jezero, Ali-pašine izvore, Grebaje i bar jednu dužu turu, uz dan rezerve zbog vremena. Svakodnevna vožnja iz Kolašina do tih dolina pojela bi veliki dio odmora. Ko putovanje usmjerava na uspone, više dobija od dodatnog dana na istoj planini nego od žurbe prema sljedećem gradu.

Prevoz, smještaj i bezbjednost u planinama

Automobil, autobus ili voz

Do Kolašina iz Podgorice vodi i put kroz kanjon Morače, nedaleko od manastira; postoji i auto-put. Prema Žabljaku ide pravac preko Nikšića i Šavnika. Posljednji kilometri do katuna i početaka staza mogu biti spori i kada je magistrala prohodna. Vrijeme se računa prema konkretnoj ruti, ne vazdušnoj udaljenosti.

Pruga Bar-Beograd prolazi kroz Kolašin, Mojkovac i Bijelo Polje. Autobusi povezuju i druge opštinske centre, ali za planinska polazišta ne treba računati na redovnu liniju bez provjere. Bez automobila je jednostavnije noćiti u jednom mjestu i za udaljene izlete dogovarati lokalni prevoz. Vozni red i autobuske polaske potrebno je provjeriti za dan putovanja.

Gdje noćiti i koliko se udaljavati od baze

Kolašin ima hotele i privatni smještaj, a Žabljak je bliži durmitorskim stazama. U Plužinama se noći zbog obilaska Pivskog jezera, a u Plavu i Gusinju zbog ranog polaska prema Prokletijama. Katuni i seoska domaćinstva pružaju neposredan susret s lokalnim životom, ali imaju skromniju infrastrukturu i rade sezonski.

Kad se putuje s djecom ili ustaje prije svitanja za dugu turu, noćenje bliže polazištu štedi vožnju i povratak po mraku.

Pravila parkova, stanje puteva i planinarska sigurnost

Ulaznice, parkiranje, plovidba, kampovanje i kretanje u zaštićenim područjima podliježu pravilima upravljača; nacionalni park nije prostor za slobodnu vožnju van puteva. Informacije o posjeti i radu centara objavljuju Nacionalni parkovi Crne Gore. Za područje Pive nadležan je Park prirode Piva, a lokalne podatke o prilazima Grebajama i Ropojani objavljuje Turističke organizacije Gusinje.

Na usjecima i prevojima prijete odroni, magla i poledica. Stanje puteva i obustave saobraćaja objavljuje Auto moto savez Crne Gore. U planini treba imati slojevitu odjeću, zaštitu od kiše, vodu, offline kartu i dovoljno vremena za povratak prije mraka. U kanjonima i udaljenim dolinama mobilni signal nije pouzdan.

Rafting na Tari i kanjoning u Nevidiju nijesu uporedivi sa šetnjom pored jezera. Oprema i vođenje moraju odgovarati stanju rijeke i iskustvu učesnika. Za planinarski prelazak granice izvan zvaničnog prelaza prethodno se provjerava režim dozvola.