Ko je bio Blagoje Jovović: Dva hica u Pavelića

Jovović je poslije četiri decenije 1998. stigao ponovo u Jugoslaviju, u rodnu Crnu Goru, gdje je posjetio svoje rodno selo i manastir Ostrog. On je tad prvi put objelodanio da je on izvršio atentat na Pavelića. Jovović je umro početkom jula 1999. godine

Za ime Blagoja Jovovića skoro niko nije čuo prije 30 godina, osim ljudi koji su se na prste jedne ruke mogli da nabroje. Zahvaljujući eri interneta i seriji publicističkih tekstova i knjiga, pa i dokumentarnih emisija u posljednjoj deceniji mlađe generacije počele su da otkrivaju ime čovjeka koji je postao popularniji od Gavrila Principa, a koji uskoro dobija ulicu u Zemunu.

Blagoje Jovović

Kada bi se sprovela anketa, rijetko ko bi znao ko je bio Blagoje Jovović.

Oni koji koriste društvene mreže, članovi su patriotskih grupa ili posjećuju razne forume saznaće da je to bio čovjek koji je sa dva hica u predgrađu Buenos Ajresa pucao u “poglavnika” lidera Nezavisne države Hrvatske Antu Pavelića 10. aprila 1957, dok je Pavelić proslavljao sa preživelim saradnicima dan kada je osnovana njegova paradržava pod patronatom Trećeg rajha i Musolinija, a u istoriji zabilježena kao manufaktura smrti za Srbe, Jevreje, Rome, i ostale narode i manjine i komuniste..

Blagoje Jovović bio je specifična ličnost, koja je skoro četiri decenije skrivala da je on pucao u Pavelića. Dok je Jovović ćutao, razni penzionisani udbaši zašli u sedmu ili osmu deceniju, života poslije raspada SFRJ, utrkivali su se u izjavama da su oni mozak operacije lova na Pavelića, da su oni pucali.

Srpska emigracija je, sa druge strane, tvrdila da su oni osvetili žrtve NDH i pucali u Pavelića. Donekle su bili u pravu. Međutim pred smrt izašla je knjiga Blagoja Jovovića o tome kako je izveden atentat na Antu Pavelića. Za tu knjigu niko nije znao, osim što je prije 10 godina preminuli novinar Pero Zlatar objavio istorijski roman “Pavelić: Živ ili mrtav” gdje se na kraju prvog toma spominje ime Blagoja Jovovića, koji puca u Pavelića i time sprečava realizaciju plana hrvatske UDBE na čelu sa Ivanom Krajačićem, zvanim Stevo, da likvidira Pavelića.

Priča o Blagoju Jovoviću iznenada vaskrsava ponovo u jeku zategnutih hrvatsko-srpskih odnosa, provokacija na društvenim mrežama, kada počinju da isplivavaju djelovi priče o tome kako je Jovović pucao na Pavelića. Ubrzo osvanule su i majice sa likom Jovovića, koji postaje popularniji od samog Principa.

Ko je Blagoje Jovović

Blagoje Jovović rođen je 1922. u selu Kosić kod Danilovgrada, pripada plemenu Bjelopavlića. Aprilski slom 1941. Jovovića zatekao je u Strumici, gdje je mobilisan kao rezervni major. Uspio je da izbegne zarobljavanje i da se preko Kosova i Metohije stigne do svog sela Kosići.

Jovović se poslije podizanja ustanka 13. jula pridružuje partizanima, međutim razočaran početkom bratoubilačkog i ideološkog rata odlučuje da priđe četnicima i postaje borac u Bjelopavlićkoj četničkoj brigadi.

Spletom okolnosti postaje član delegacije koja odlazi u Italiju na razgovor sa Saveznicima oko invazije na Balkan i otvaranja trećeg fronta. Međutim, delegacija ravnogoraca koja je poslata, saznaje da su Saveznici podržali Tita i oni ostaju u izbjegličkim kampovima u Italiji. Poslije završetka rata i pobjede komunista odlazi u Britaniju, a zatim na nagovor nekih Srba u Argentinu u želji za boljim životom.

Jovović je dolaskom u Argentinu radio sve i svašta. Osim ravnogoraca i nedićevaca koji su otišli u tu južnoameričku zemlju, utočište pod senkom Huana Perona našli su nacisti i ustaše. Među njima bio je i Ante Pavelić, koji je okupljao svoje saradnike, živio skromnim životom i držao zapaljive govore istomišljenicima.

U slučaju Jovovića revolt se pojavio kada je čitao novine iz kojih je saznao da se Ante Pavelić, vođa NDH, nalazi u Argentini. Revoltiran, stupa u kontakt sa novinarom koji mu otkriva da je to istina i ukazuje mu gdje se Pavelić okuplja.

Jovović revoltiranim tim činom odlučuje da sa svojom grupom prati Pavelića njegove navike, ponašanje i kretanje da bi mu presudili u presudnom trenutku.

Planom ubistva, kako je zapisano, rukovodio je Jakov Jovović, a dobrovoljno se prijavio njegov rođak Blagoje. Kasnije im se pridružio i Milo Krivokapić. Odlučeno je da se atentat izvrši 9. aprila 1957. godine, odnosno, dan prije godišnjice NDH. Blagoje Jovović i Krivokapić su se uputili u Palamor, predgrađe Buenos Ajresa gdje je Pavelić duže živeo. Tog dana, Pavelić je pošao sa ženom i ćerkom, pa su odlučili da atentat izvrše narednog dana. U srijedu, 10. aprila u 9 časova uveče, po izlasku iz restorana Pavelić je posumnjao u svog prvog pratioca, okrenuo se i u pravcu Blagoja ispalio nekoliko metaka. Jovović je potrčao za Pavelićem i ispalio pet metaka u njegovom pravcu. Dva metka su pogodila Pavelića, koji se zateturao, ali je počeo da jauče od bolova i moli za milost. Kako je to izgledalo svjedoče riječi samog Blagoja Jovovića o tom slučaju, a koje su zapisane u njegovoj knjizi:

Krenem za njim. Brzim korakom. Skoro trčim.

Dolazim na sedam-osam metara. Pavelić me je osjetio, video… počeo da viče:

‘Majku ti je… srpsko-jevrejsku, komunističku!’

Čujem pucanj, ne znam odakle dolazi.

Ne stajem. Trčim pravo na Pavelića. Dođem na dva-tri metra i pucam. Jednom. Drugi put! Pucam mu u leđa, onako kako je bježao. Dva puta u njega. On pada.

Kako je nosio tašnu, ona mu ispadne, sa strane u jednu baštu.

Pao, ne mrda, ne mogu da vjerujem da se pravi mrtav, ako su dva metka u njega.

U tom trenutku pomislim — bolje je da ostane živ, jer će ga u bolnicu, narod će videti i onda mu se mora suditi!

Dal da ga pribijem? Onda ugledam onu tašnu. Dokumenti? Bilo bi dobro dokopati se… ali, ako su pare u torbi, pa me uhvate i proglase lopovom. I da sam ga ubio zbog para! Ostavim ja i Pavelića i torbu.

Neko viče:

„Jure, Jure!”

I puca se prema meni. Ja se okreni i pucam u tom pravcu. Ispalim tri hica.

Počnem da trčim oko zgrada, polukružnom ulicom.

Narod izlazi. Pitaju — šta je bilo?

Onako zadihan, govorim im:

„Gledajte šta rade ove budale tamo, napile se pa pucaju na sve živo!”

„Taj je lud ili pijan”, vičem da me i oni sa prozora čuju.

Revolver mi u džepu. Ostavio sam samo jedan metak, za svaki slučaj”.

Poslije pucnjave, Jovović je pobjegao u jednom, a Krivokapić u drugom pravcu. Pošto očevidaca nije bilo, jedno vrijeme su se skrivali, a onda nastavili da žive normalnim životom. Policija je ispitivala Pavelića poslije atentata, koji je za pokušaj ubistva optužio nove jugoslovenske vlasti.

Pavelić je ubrzo poslije atentata odlučio da napusti Argentinu. Kao nova bezbjedna lokacija je označena Frankova Španija gdje je ovaj diktator uslovio Pavelićev boravak u zemlji time da ne smije da se bavi politikom i provocira Tita.

Ante Pavelić

Kada je dobio garancije, dozvoljen je njegov dolazak u Madrid. Rane od atentata Paveliću se nikad nisu zacelile, jer je bolovao od šećerne bolesti. Pavelić je preminuo dvije godine kasnije u rano jutro 28. decembra 1959. u 71. godini. Odbjegli lider je sahranjen na groblju u Madridu.

Jovović je poslije četiri decenije 1998. stigao ponovo u Jugoslaviju, u rodnu Crnu Goru, gdje je posjetio svoje rodno selo i manastir Ostrog. On je tad prvi put objelodanio da je on izvršio atentat na Pavelića. Jovović je umro početkom jula 1999. godine, a iza sebe je ostavio knjigu o tome kako je pucao na Pavelića, koja se danas smatra bestselerom na ovu temu, posebno od eskalacije hrvatsko srpskih tenzija.

Komentari

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Povezani članci

Najnovije

UŽAS U podmetnutom požaru stradalo troje djece!

Broj žrtava požara u stambenoj zgradi na sjeveroistoku Češke povećan je na 11, a među njima je i troje djece, saopštila je policija. Šest...

Eksplozija u Bejrutu ostavila krater dubok 43 metra!

Velika eksplozija amonijum nitrata u bejrutskoj luci ostavila je krater dubok 43 metra, rekao je danas jedan bezbjednosi zvaničnik. U eksploziji je poginulo skoro 160...

Treći svjetski rat vodiće se zbog vode, otkrivamo kritična žarišta!

Nije tajna da će se neki od budućih ratova voditi za pristup vodi. Hidrolozi i politolozi su analizirali situaciju s pristupom vodi širom svijeta...

PRELETAČI Čelnici liste “Crno na bijelo” Abazović, Konatar i Jelušić mijenjali i razbijali partije za potrebe DPS!

Koalicija “Crno na bijelo” koju čine građanski pokret URA sa malim strankama, na prva tri čelna mjesta na listi ima kadrove za koje se...

Narko mafija hara, a ova zemlja im je postala ključna: Oni su nova generacija krimosa i bore se za prevlast!

Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organizovanog kriminala opisala je u svom izvještaju balkanske kriminalce čiji pipci dosežu širom svijeta, a pominju se prilike među trgovcima...