
U Kotoru se za ručak biraju riba na gradele, mušulje na buzaru i crni rižoto; uz Skadarsko jezero dimljeni krap i ukljeva. Na Njegušima se služe pršut i sir, a na sjeveru kačamak s kisjelim mlijekom i skorupom. „Domaća kuhinja” zato u Podgorici i Kolašinu ne podrazumijeva isti jelovnik: namirnice i recepti prate kraj u kojem su nastali.
Konobe Boke usmjerene su na morsku ribu i školjke, Crmnica na jezersku ponudu, a Njeguši na pršut. Burek uz jogurt i porodični nedjeljni ručak ostaju dio svakodnevice i izvan restoranske ponude.
Šta jesti u kojem dijelu Crne Gore?
| Područje | Lokalni ukusi | Gdje ih tražiti |
|---|---|---|
| Boka kotorska i primorje | Riba na gradele, brodet, mušulje na buzaru, lignje, maslinovo ulje, rožata | Konobe i riblji restorani u Kotoru, Dobroti, Morinju, Herceg Novom, Budvi, Baru i Ulcinju |
| Skadarsko jezero i Crmnica | Krap u tavu, dimljeni krap, suva ukljeva, jegulja, crmničko vino | Riblje konobe u Virpazaru, Rijeci Crnojevića i jezerskim selima |
| Cetinje, Njeguši i Podgorica | Njeguški pršut i sir, raštan, japraci, podgorički popeci, njeguški stek | Nacionalni restorani, domaćinstva i gradske kuhinje |
| Kolašin, Žabljak, Pljevlja i Piva | Kačamak, cicvara, lisnati i pljevaljski sir, jagnjetina ispod sača, priganice | Planinske gostionice, katuni, etno-restorani i seoska domaćinstva |
Primorska kuhinja: riba, školjke i bokeljska kužina
Jadransko more, od Herceg Novog i Tivta do Budve, Bara i Ulcinja, donosi ribu uz koju se služe maslinovo ulje, bijeli luk, peršun, limun i lovor. Brancin, orada, zubatac, barbun, srdela, škarpina i palamida razlikuju se po veličini, mesu i cijeni. Nude se i lignje, hobotnica, kozice i drugi morski plodovi.
Gradele, lešo, brodet i buzara nijesu isto jelo
Riba na gradele peče se na žaru, uz malo ulja i začinskog bilja. Riba lešo kuva se s povrćem i začinima. Brodet je riba u sosu s lokalnim varijantama. Buzara se sprema od školjki ili rakova, bijelog luka, peršuna, vina i soka od kuvanja; ponegdje se dodaje paradajz. Razlike su u načinu pripreme, sosu i ukusu, ne samo u nazivu.
U Kotoru, Dobroti i Morinju mušulje (dagnje) i rižoto sa morskim plodovima dio su bokeljske ponude. Crni rižoto boju dobija od mastila sipe ili lignje i ima izražen morski ukus. Ko želi blaži obrok, češće bira ribu na žaru uz blitvu i krompir.
U bokeljskoj kužini postoje stolivski i bokeški brodet, punjeni kalamari na orizu, raža s verdurom i njoke uz mesni umak. Tjestenina, vino i začinsko bilje podsjećaju na veze Boke s Mediteranom. U Tivtu, uključujući područje oko Porto Montenegra, uz takva jela rade i restorani savremene mediteranske i međunarodne kuhinje.
Bar i Ulcinj imaju drugačiji gastronomski rukopis
Stari Bar poznat je po maslinjacima, maslinama, ulju i agrumima. U Ulcinju se morska hrana susreće s orijentalnim nasljeđem: na trpezi su bamije, japraci, pite i riba kapama u saftu. Od slatkiša tu su sarajlija i tespidža.
Skadarsko jezero: krap, ukljeva i ukusi Crmnice
Uz Skadarsko jezero jedu se krap (šaran), ukljeva i jegulja. Riba se prži, dimi ili suši. Dimljeni krap služi se i s maslinovim uljem, bijelim lukom, peršunom i limunom, a ukljeva može biti svježa, sušena, dimljena ili pripremljena na salatu.
Krap u tavu sprema se s lukom i suvim šljivama, a u ponekim receptima dodaje se i voće: jabuka ili dunja. Voće daje jelu blagu slatkoću. Jegulja na orizu kuva se s rižom, povrćem i začinima.
U Virpazaru, Rijeci Crnojevića i jezerskim selima traže se krap i ukljeva. Crmnica ima i vinograde. Uz dimljenu ili masniju ribu izbor vina više zavisi od sosa i načina pripreme nego samo od podjele na crveno i bijelo.
Stara Crna Gora i Podgorica: pršut, raštan i popeci
Njeguški pršut na Njegušima, pod Lovćenom, pravi se od soljenog, sušenog i dimljenog svinjskog buta. Siječe se tanko, uz njeguški sir, masline i hljeb. Njeguška kobasica, košet i kastradina nijesu isto: košet je sušeni ovčji but, a kastradina sušeno ovčje meso.
Raštan je lisnato povrće za koje postoje recepti s kastradinom ili drugim suvim mesom. Japraci su mali smotuljci od raštana punjeni mesom i rižom, slični sarmi. Zbog mesa ni raštan ni japraci ne treba automatski smatrati posnim jelima.

Podgorički popeci su tanki komadi mesa punjeni pršutom, sirom ili skorupom, potom pohovani ili prženi. Njeguški stek je odrezak sa sirom i pršutom. U Podgorici se jedu i pastrmka, teleće pečenje, jagnjetina u mlijeku, grbaljski bokun i jela s roštilja. Ćevapi i pljeskavica jesu dio ponude, ali ne zamjenjuju ova lokalna jela.
Sjever Crne Gore: kačamak, cicvara i jagnjetina ispod sača
Kolašin, Bjelasica, Sinjajevina, Žabljak, Durmitor, Pljevlja i Piva povezani su s krompirom, žitaricama, mlijekom, sirom i mesom. U katunima, ljetnjim stočarskim naseljima, kuvalo se od namirnica koje su domaćinstva proizvodila.
Smočani kačamak kuva se od krompira i pšeničnog ili kukuruznog brašna, uz miješanje, sir i kajmak. Od obične palente razlikuju ga sastav, postupak i čvršća tekstura. Cicvara se kuva od masnog sira, kajmaka i kukuruznog brašna; služi se topla i kremasta. Uz oba jela pije se kisjelo mlijeko.
Jagnjetina ispod sača peče se sporo s krompirom, pod metalnim poklopcem zatrpanim žarom. Sač označava postupak pečenja, ne vrstu mesa: pod njim se spremaju i hljeb, a ponegdje hobotnica. Na sjeveru se služe i jagnjetina kuvana u mlijeku, domaće pite sa sirom ili koprivom i priganice s medom.
Katun nema uvijek stalni jelovnik niti restoransku uslugu. Ručak u seoskom domaćinstvu prati sezonu i ono što domaćini spremaju; obrok koji traži dugu pripremu dogovara se prije dolaska.
Sirevi, maslinovo ulje, med i vina kao dio lokalnog identiteta
Njeguški sir potiče s područja Lovćena, pljevaljski sir sa sjevera, a lisnati kolašinski sir iz Kolašina i sela Bjelasice i Sinjajevine. Poznati su i masni kučki sir, mladi krajinski kozji sir, sir prljo, sir iz ulja i skorup. Kod miješane plate vrijedi pitati koji su sirevi svježi, zreli, dimljeni ili lisnati: tekstura i slanost mogu biti sasvim različite.
U Baru i okolini masline se jedu uz sir i pršut; maslinovo ulje dodaje se ribi, povrću, salatama i hljebu. Med iz kolašinskog, mojkovačkog, bjelopoljskog i cetinjskog kraja služi se s priganicama i sirom. Putevi sira i meda vode do proizvođača u Kolašinu, Trebaljevu, Lipovu i na katunima Sinjajevine.
Vranac, Krstač, Kratošija i Žižak nalaze se među vinskim sortama Crne Gore. Vinogradi su u Crmnici, Komanima, Bjelopavlićima, oko Skadarskog jezera i na području koje se zove Ćemovsko polje kod Podgorice. Kompanija 13. jul - Plantaže povezana je s podrumom Šipčanik, a rade i porodične vinarije. Uz vino se služe domaća loza, voćne rakije, medovina i Nikšićko pivo. Od bezalkoholnih pića česti su kisjelo mlijeko, domaći sokovi i kafa.
Koja je razlika između konobe, nacionalnog restorana i seoskog domaćinstva?
Konoba može biti manji, neformalniji lokal s jelima kraja u kojem se nalazi, s naglaskom na primorje i jezerska mjesta. Ime nije dokaz da su sve namirnice domaće. Nacionalni restoran okuplja specijalitete iz više krajeva. Riblji restoran usredsređen je na ribu, a etno-restoran i seosko domaćinstvo na lokalne proizvode i ambijent. Sastav jelovnika govori više od natpisa na ulazu.
Crnogorska kuća u Podgorici navodi kačamak, cicvaru, japrake, raštan s kastradinom, podgoričke popeke i jezersku ribu. Konak u Zabrđu kod Cetinja ima sireve, pršut, košet i jagnjetinu ispod sača. Ćatovića Mlini u Morinju vezani su za stare mlinove, ribu i mediteransku kuhinju, a Galion u Kotoru za restoranski prostor s pogledom na zaliv. Meniji, cijene i radno vrijeme provjeravaju se za dan dolaska.
Za brz doručak postoje pekare, buregdžinice i roštiljnice. Burek sa sirom ili mesom jede se i uz jogurt. U kafićima i poslastičarnicama starih gradova sjedi se uz kafu i kolač; bistroi i restorani s međunarodnim jelovnicima daju dodatni izbor za goste koji ne žele tradicionalni mesni ručak.
Kako pročitati jelovnik i izbjeći neprijatno iznenađenje na računu
Kada jelovnik cijelu ribu obračunava po kilogramu, oznaka „€/kg“ ne predstavlja cijenu tanjira. Riba od 600 grama košta 0,6 puta cijenu kilograma, bez eventualno odvojeno naplaćenih priloga i pripreme. Za filete, lignje i rižoto mjerodavna je jedinica navedena uz jelo. Prije naručivanja treba znati težinu ribe i šta ulazi u iznos.
Uz ribu se služe blitva s krompirom, grilovano povrće, salata i domaći hljeb. Prilog može biti uključen u cijenu ili naplaćen zasebno. Ako restoran naplaćuje kuvert, hljeb ili uslugu, stavka treba da bude jasno prikazana. Napojnica je dobrovoljna i nije isto što i već obračunata naknada.

Kartice su u većim gradovima i turističkim mjestima uobičajene; na pijacama, katunima i u manjim seoskim domaćinstvima korisno je imati gotovinu. Radno vrijeme i jelovnici mijenjaju se tokom sezone. Za večeru u restoranu s malo stolova korisna je rezervacija.
Oznaka „svježa riba” ne govori kada je riba ulovljena ni odakle je stigla. Vrsta, težina, dnevna ponuda i objašnjenje osoblja daju više podataka. Za sir, meso i maslinovo ulje vrijedi isto: porijeklo i naziv proizvođača precizniji su od opisa „domaće”.
Vegetarijanska ishrana, post i alergeni: šta je zaista u tanjiru?
Povrće ili tijesto u nazivu jela ne isključuju meso, sir, kajmak ili jaja. Kačamak i cicvara u uobičajenoj pripremi nijesu veganski; postoje recepti za japrake i raštan s mesom. Ni pita ni priganice nemaju isti sastav u svakoj kuhinji.
Za obrok bez mesa mogu poslužiti blitva s krompirom, grilovano povrće, sezonske salate, pasulj bez suvog mesa ili pita s povrćem. Potreban je sastav konkretnog jela: „posno“ i „vegansko“ nijesu sinonimi, jer posna ponuda može uključivati ribu.
Kod alergije na gluten, mlijeko, jaja, ribu, školjke ili orašaste plodove naziv jela nije dovoljan. Podgorički popeci mogu sadržati brašno, jaja i mliječne proizvode, rižoto može sadržati morske plodove, a peraška i dobrotska torta različite sastojke prema receptu. Kod ozbiljnih alergija treba razjasniti i kontakt s alergenima tokom pripreme.
Doručak, pijaca i godišnja doba: hrana izvan restoranskog menija
Burek i jogurt, priganice s medom ili sirom, domaći hljeb i kajmak pripadaju jutarnjoj ponudi. Ručak može biti kuvano jelo ili pečenje, a na obali je riba dio večernje ponude. Pekara, porodična konoba i planinsko domaćinstvo ne rade po istom rasporedu.
Na pijacama Podgorice, Kotora i Bara ljeti se prodaju paradajz, paprika, smokve, breskve i ulcinjska lubenica. U jesen stižu grožđe, masline i nar; zimi se češće kuvaju raštan, pasulj, cicvara i suvo meso. Na ponudu ribe i školjki utiču ulov, vrijeme i dobavljači, pa svakodnevni izbor nije uvijek isti.
Maslinijada u Starom Baru okuplja maslinare, proizvođače ulja i meda. Dani bamije u Ulcinju posvećeni su lokalnim receptima, a postoje i manifestacije priganica i bokeljskih seoskih jela. Datumi nijesu stalni i razlikuju se od godine do godine.
Deserti i kafa: slatka strana primorja i unutrašnjosti
Poslije obroka na primorju bira se rožata, desert od mlijeka, jaja i karamela. Boka je poznata po peraškoj torti, dobrotskoj torti i kotorskoj pašti, kremastom kolaču vezanom za lokalne poslastičarnice. Porodični recepti za torte nijesu uvijek isti.
U Ulcinju se služe baklava, sarajlija i tespidža. U unutrašnjosti su česte priganice s medom, suve smokve, orasi i džem od šljiva. Domaća kafa, espreso ili čaj prate razgovor za stolom.
