Pređi na sadržaj
Društvo

Društveni problemi u Crnoj Gori: siromaštvo, nejednakost i ljudska prava

PodijeliRSS
Skromna dnevna soba gradskog stana.
AI ilustracija

Podaci za 2025. godinu pokazuju da je u Crnoj Gori 20,9% stanovnika bilo u riziku od siromaštva, a 28,3% bilo u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Rizik od siromaštva porastao je u odnosu na 2024, dok je širi pokazatelj socijalne isključenosti opao. Različiti smjerovi promjene ne govore da su nestale teškoće s prihodima i osnovnim uslugama. Riječ je o preliminarnim rezultatima EU-SILC koje je MONSTAT objavio 30. jula 2026. godine.

Društveni problemi nijesu samo pitanje primanja. Obuhvataju prepreke da se čovjek zaposli, školuje, liječi i živi bez nasilja ili diskriminacije. U Crnoj Gori prepliću se dječje siromaštvo, sezonski i nesigurni poslovi, stambeni troškovi, regionalne razlike i nedostupne javne usluge. Najteže je porodicama koje imaju više ovih problema odjednom.

Šta se u Crnoj Gori smatra društvenim problemom?

Porodica može redovno da prima platu, ali nema vrtić ili potrebnu terapiju u blizini. Čovjek s invaliditetom može ispunjavati sve uslove za posao, ali ne može da dođe na razgovor autobusom. Žena izložena nasilju ima pravo na zaštitu, ali nema uvijek novac da izađe iz zajedničkog doma. Novac je samo dio prepreke.

Koliko su izraženi siromaštvo i socijalna isključenost?

Odabrani pokazatelji za Crnu Goru, EU-SILC 2025, preliminarni podaci MONSTAT-a
PokazateljVrijednostŠta mjeri
Rizik od siromaštva20,9%Udio lica s ekvivalentnim raspoloživim dohotkom ispod nacionalnog praga
Rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE)28,3%Širi pokazatelj: prihod, izrazita deprivacija ili veoma nizak intenzitet rada
Izrazita materijalna i socijalna deprivacija9,6%Nemogućnost priuštivanja najmanje sedam od trinaest definisanih stavki
Djeca od 0 do 17 godina u riziku od siromaštva26,2%Prihodovni rizik među djecom
Jednoroditeljska domaćinstva s izdržavanim djetetom44,8%Prihodovni rizik članova takvih domaćinstava
Sjeverni region33,7%Regionalna stopa rizika od siromaštva
Domaćinstva koja ne mogu pokriti neočekivan finansijski izdatak51,6%Jedan od pokazatelja finansijske ranjivosti

Za jednu osobu prag rizika od siromaštva iznosio je 4.868 eura godišnje, a za dvoje odraslih s dvoje djece mlađe od 14 godina 10.222 eura godišnje. Osnova obračuna je 60% medijane nacionalnog ekvivalentnog raspoloživog dohotka. Taj statistički prag nije cijena potrošačke korpe ni garantovani iznos za pristojan život. Kirija i troškovi liječenja razlikuju se od mjesta do mjesta.

Gini koeficijent dohodovne nejednakosti 2025. iznosio je 34,0. Odnos dohotka najbogatije i najsiromašnije petine stanovništva (S80/S20) bio je 6,7. Isti iznos plate ne ostavlja jednak novac porodici koja plaća zakup i onoj koja već ima stan.

Zašto rizik od siromaštva raste dok se socijalna isključenost smanjuje?

Stopa rizika od siromaštva računa se prema relativnom dohodovnom pragu. AROPE ima širi obuhvat: u njega ulazi svako ko je u prihodovnom riziku, ima izrazitu materijalnu i socijalnu deprivaciju ili živi u domaćinstvu s veoma niskim intenzitetom rada. Osoba koja ispunjava dva ili tri uslova u zbiru se broji jednom.

Od 2024. do 2025. rizik od siromaštva porastao je sa 20,0% na 20,9%, a izrazita deprivacija smanjena sa 11,0% na 9,6%. U istom periodu AROPE je pao sa 29,2% na 28,3%. Postoji i vremenska razlika u podacima: prihodi u EU-SILC 2025 odnose se na 2024. godinu, a dio materijalnih uslova na anketiranje tokom 2025. Te promjene nije opravdano pripisivati jednom događaju.

Koliko znače socijalni transferi vidi se iz MONSTAT-ovog obračuna: bez njih, uz penzije, rizik od siromaštva bio bi 26,9%, umjesto 20,9%. Kada se izuzmu i penzije, iznosio bi 40,5%. To su statistički obračuni, ne procjena koliko novca konkretna porodica prima niti dokaz da pomoć stiže svima kojima je potrebna.

Regionalne razlike: zašto je položaj na sjeveru teži?

Na sjeveru je 2025. rizik od siromaštva bio 33,7%; u centralnom regionu 15,7%, a u južnom 19,2%. U ostalim, pretežno ruralnim naseljima stopa je iznosila 27,2%, prema 17,7% u gradskim. Iza tih razlika su poslovi i zarade, ali i udaljenost od prevoza, ambulante, vrtića i administrativnih usluga.

Iz Pljevalja, Bijelog Polja ili Berana odlazak do specijaliste može odnijeti radni dan i novac za prevoz. Adresa sama ne govori ko je ugroženiji. Podstanar u Podgorici ili sezonski radnik na primorju može plaćati veći dio prihoda za stanovanje nego vlasnik kuće na sjeveru. Pri procjeni podrške važe i sastav porodice i stvarni troškovi.

Odlazak mladih, preseljenja unutar zemlje i starenje mijenjaju broj korisnika lokalnih usluga. Udaljenost se ne smanjuje kad se selo isprazni: preostaloj porodici i dalje trebaju škola, ambulanta i autobus.

Nezaposlenost, nesiguran rad i odlazak mladih

Krajem 2025. na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore bilo je 28.298 nezaposlenih. Registrovana stopa za novembar iznosila je 9,54%. Taj administrativni podatak ne treba miješati sa stopom iz Ankete o radnoj snazi, jer se populacije i način mjerenja razlikuju.

Na primorju turizam, ugostiteljstvo i trgovina zapošljavaju najviše tokom sezone. Zavod je 2025. bilježio pad nezaposlenosti od maja do septembra, zatim ponovni rast. Rad od nekoliko mjeseci može ostaviti ostatak godine bez sigurnih primanja, redovnih doprinosa i mogućnosti za stambeni kredit.

EU-SILC 2025 bilježi rizik od siromaštva od 47,4% među nezaposlenima starijim od 18 godina, a 5,9% među zaposlenima kod poslodavca. Posao smanjuje rizik, ali ga ne uklanja ako je plata niska, rad neprijavljen, prekovremeni sati neplaćeni ili ugovor nesiguran.

Mladima nakon škole ili fakulteta nije uvijek lako da nađu posao za koji su se obrazovali. Prekvalifikacije, stručno obrazovanje, Garancija za mlade, podrška samozapošljavanju i druge aktivne mjere vrijede ako vode do posla koji traje. Samo brisanje iz evidencije nezaposlenih ne pokazuje kvalitet zaposlenja.

Stanovanje: podstanari, krediti i nesiguran dom

Mlad par bez naslijeđenog stana, jednoroditeljska porodica ili radnik s promjenljivim primanjima teško planiraju kupovinu. Cijena nekretnine i učešće za kredit tek su početak troška. Podstanaru su važni i depozit, rast kirije, trajanje ugovora i mogućnost da u stanu ostane naredne godine.

Zimska ulica manjeg grada sa stajalištem i zgradama.
AI ilustracija

Tržište u Podgorici razlikuje se od primorja, gdje se smjenjuju sezonski i dugoročni zakup. RTCG je u junu 2026. prenio i izjave o nižim pojedinim kirijama, dok su udruženja podstanara upozoravala na nesigurnost zakupa. Niža cijena u jednom periodu ne pomaže mnogo porodici bez ušteđevine i stabilnog ugovora.

Kod inicijative Pravo na dom 2035, programa Velje brdo i socijalnog stanovanja presudno je ko ispunjava uslove, koliki je ukupni mjesečni trošak i koliko je zakup siguran. Najavljeni stan nije i useljen stan. Potrebna je i veza sa školom, poslom, prevozom, zdravstvenom zaštitom i komunalnim uslugama.

Djeca i obrazovanje: nejednakost počinje prije škole

Prema istraživanju MICS, sprovedenom 2025-2026, 79% djece iz opšte populacije, uzrasta godinu pred osnovnu školu, pohađalo je predškolski program ili već išlo u školu. U romskim naseljima udio je bio 16%. Podatak o 16% odnosi se na djecu iz anketiranih romskih naselja, a ne na svu djecu romske i egipćanske zajednice u Crnoj Gori.

Polazak u vrtić pomaže razvoju jezika, socijalnih vještina i kasnijem učenju. I besplatno mjesto ostaje van domašaja ako porodica nema prevoz, dokumenta ili podršku za razgovor sa školom. Medijatori, prevoz i inkluzivna nastava uklanjaju različite prepreke. Upis bez redovnog dolaska nije dovoljan.

Među mladima od 20 do 23 godine iz romskih naselja, prema MICS-u, srednju školu završilo je 16%; u istraživanju 2018. taj udio bio je 3%. Napredak je stvaran u okviru tih uzoraka, ali pristup ranom obrazovanju i dalje ostaje neravnopravan.

Škole moraju da odgovore i na vršnjačko nasilje, potrebu za psihološkom podrškom i uključivanje djece sa smetnjama u razvoju. Zavod za školstvo je 2023. zabilježio da je više od 43% učenika vidjelo vršnjačko nasilje, a 17% ga doživjelo. Te podatke je UNICEF naveo 2026. Program Moje vrijednosti i vrline bavi se empatijom i emocionalnim vještinama. Njegov rezultat treba tražiti u bezbjednosti i ponašanju đaka, ne u broju školskih radionica.

Nasilje nad djecom i rizici na internetu

U mjesecu prije MICS anketiranja 69% djece od jedne do 14 godina u opštoj populaciji bilo je izloženo fizičkom kažnjavanju ili psihološkoj agresiji odraslih u domaćinstvu. U romskim naseljima udio je iznosio 86%. Ovaj zbirni pokazatelj ne označava isključivo teške fizičke napade. Govori i o potrebi da roditelji dobiju podršku prije nego što se nasilje ponovi.

Internet nosi i posebne rizike za djecu. Seksualno zlostavljanje ili eksploataciju uz upotrebu digitalnih tehnologija doživjelo je 11% korisnika interneta uzrasta od 12 do 17 godina, navodi se u izvještaju Disrupting Harm, predstavljenom u aprilu 2026. Istraživački podaci prikupljani su od 2023. do 2025. godine.

Od djece s tim iskustvom 59% nikome nije prijavilo događaj. U 66% slučajeva počinilac je bio neko koga dijete poznaje. Problem se ne svodi na nepoznate profile: tu su ucjene fotografijama, dijeljenje sadržaja bez dozvole, digitalno uznemiravanje, vršnjačko nasilje i zloupotreba vještačke inteligencije. Djetetu trebaju pouzdana odrasla osoba, povjerljiva prijava i saradnja škole, policije, socijalnih službi i pravosuđa. Sama zabrana interneta ne obezbjeđuje zaštitu.

Rodna ravnopravnost, nasilje u porodici i femicid

Nasilje nad ženama obuhvata fizičke napade, psihološku kontrolu, seksualno nasilje, uskraćivanje novca, proganjanje i uznemiravanje putem interneta. Istraživanje predstavljeno u novembru 2025. na reprezentativnom uzorku od 1.008 ljudi navodi da je svaka peta žena doživjela neki oblik nasilja. Više od polovine tih žena nije tražilo pomoć.

Bez sopstvenog novca i uz strah od gubitka djece ženi je teže da napusti nasilni odnos. Stid i nepovjerenje u institucije dodatne su prepreke. Policijske prijave ne pokrivaju svako iskustvo nasilja. Femicid je ubistvo žene povezano s rodno zasnovanim nasiljem.

U sistemu zaštite rade Sigurna ženska kuća, centri za socijalni rad, policija, državno tužilaštvo, zdravstvene ustanove i Centar za ženska prava. UNDP je u decembru 2025. naglasio odgovornost institucija i potrebu da se nasilje ne opravdava društvenim stavovima. Evropska komisija je u izvještaju za 2026. navela napredak u zakonodavstvu, uključujući Zakon o rodnoj ravnopravnosti iz septembra 2026, ali i slabosti u primjeni. Istanbulska konvencija, preporuke GREVIO-a i zaštitne mjere ne pomažu žrtvi ako reakcija kasni ili nema ekonomsku podršku.

Diskriminacija: Romi i Egipćani, osobe s invaliditetom i LGBTIQ+ zajednica

Zakon ne uklanja automatski diskriminaciju. U izvještaju Evropske komisije od 4. novembra 2026. izdvojeni su govor mržnje i prepreke za Rome i Egipćane, druge etničke manjine, osobe s invaliditetom i LGBTIQ+ ljude. Propisi iz decembra 2025. i izmjene iz septembra 2026. ojačali su pravni okvir. Za ostvarivanje prava i dalje je presudan rad institucija.

Romska i egipćanska zajednica

Stanovanje, dokumenta, zdravstvena zaštita, poslovi i obrazovanje povezani su u životu romske i egipćanske zajednice. Anticiganizam je poseban oblik diskriminacije, a ne samo drugo ime za siromaštvo: predrasuda može pogoditi i obrazovanu osobu. Vlada je 2026. usvojila Strategiju za unapređenje kvaliteta života Roma i Egipćana 2026-2030. Njenu primjenu treba ocjenjivati po upisu i završavanju škole, zapošljavanju, stanovanju i prijavljenim iskustvima diskriminacije.

Osobe s invaliditetom

Autobus u koji ne može da uđe osoba s invaliditetom, nepristupačan šalter ili veb-usluga bez podrške za osobe oštećenog vida zatvaraju put do prava i posla. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore upozorava na javni prevoz. Pristupačnost se odnosi i na komunikaciju, asistenciju i razumno prilagođavanje na radnom mjestu. Državni izvještaj o akcionom planu za 2025. navodi da je realizovano 71,6% planiranih aktivnosti strategije jednakosti. Taj procenat ne govori koliko je javnih usluga zaista pristupačno. Osoba mora moći samostalno da ih koristi.

Manjinska prava, vjeroispovijest i seksualna orijentacija

Jezik, vjera i kultura imaju mjesto u multietničkoj i multikonfesionalnoj Crnoj Gori; ista pravila trebalo bi da važe i pri zapošljavanju, u školi ili javnoj ustanovi. Ispitivanje Građanske alijanse i Instituta DAMAR iz 2025. u 19 opština našlo je da svaki drugi anketirani građanin smatra diskriminaciju prisutnom. To su stavovi ispitanika, ne broj dokazanih slučajeva. Politička polarizacija, stereotipi i govor mržnje mogu udaljiti zajednice, ali razlike u identitetu nijesu same po sebi uzrok sukoba.

Uvredama i prijetnjama na internetu izloženi su i LGBTIQ+ građani. CeMI-jeva analiza iz februara 2026. obuhvatila je više od 3.000 medijskih članaka i skoro 35.000 komentara s tri portala. Oko 80% posmatranih komentara bilo je negativno; iz tog uzorka ne može se izračunati stav cijelog stanovništva. Evropska komisija je digitalne prijetnje navela kao prepreku pravima. Moderiranje, medijska pismenost i prepoznavanje dezinformacija smanjuju prostor za stereotipe, dok prijetnje zahtijevaju institucionalnu zaštitu.

Trotoar sa spuštenim ivičnjakom i taktilnom stazom.
AI ilustracija

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore prima pritužbe na povrede prava i diskriminaciju. Tokom 2025. institucija je primila 1.154 pritužbe i uputila 381 preporuku. Taj broj nije stopa diskriminacije među stanovništvom. O djelotvornosti zaštite više govore trajanje postupka i to da li institucije sprovedu preporuke.

Zdravstvo i mentalno zdravlje: pravo postoji, trošak ostaje

Zdravstveno osiguranje ne čini liječenje automatski pristupačnim. Svjetska zdravstvena organizacija je u analizi objavljenoj 2025. procijenila da je 9% domaćinstava imalo katastrofalne izdatke za zdravlje iz sopstvenog džepa. Analiza je objavljena 2025, a zasniva se na podacima o potrošnji iz 2021, ne na novom mjerenju u 2025. godini.

Ljekovi, participacije, dio stomatoloških usluga i put do specijaliste opterećuju budžet. Hroničnom bolesniku terapija je redovan trošak. Ako zbog nje izostanu novac za kiriju, hranu ili grijanje, zdravstvena teškoća postaje i socijalna. Generički ljekovi, jasna pravila o oslobađanju od plaćanja i jednostavniji postupci mogu smanjiti taj teret.

Anksioznost, depresija, posljedice nasilja i usamljenost starijih ljudi traže podršku u zajednici; mladima i izolovanim osobama prepreka može biti i pristup toj podršci. Program zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja 2025-2026 predviđa prevenciju i usluge. Pomoć u školi ili domu zdravlja vrijedi samo ako ima stručnjaka, dostupnih termina i dovoljno povjerenja da se ljudi obrate bez straha od stigme.

Starenje stanovništva, migracije i položaj starijih

Sredinom 2025, prema procjeni MONSTAT-a, u Crnoj Gori je živjelo 623.115 ljudi. Od njih je 17,4% imalo najmanje 65 godina, a 21,7% činila su djeca do 17 godina. Starost ne govori koliko je pojedinac samostalan; pokazuje koliko su važne kućna njega, zdravstvene usluge, odgovarajući stanovi i socijalna podrška.

Penzioner u udaljenom selu može primati novac svakog mjeseca, a da ne može sam stići do apoteke ili autobusa. Kada njegu preuzme žena iz porodice, za plaćeni rad ostaje joj manje vremena. Pomoć u kući i usluge dugotrajne njege olakšavaju život oboma.

Neki građani odlaze u Podgoricu ili inostranstvo, drugi dolaze u Crnu Goru radi sezonskog ili stalnog posla. To mijenja potrebe za školama, stanovima i radnim mjestima. Za rast kirija ili nedostatak usluga ne može se bez dokaza okriviti migrante; treba gledati ponudu, potražnju, primanja i javna ulaganja. Zaštita radnih prava i integracija doseljenika dio su društvene kohezije.

Zagađenje vazduha kao socijalno pitanje

Zagađen vazduh pogoršava i socijalne razlike. U Pljevljima i drugim urbanim ili industrijskim sredinama suspendovane čestice PM10 i PM2,5 ugrožavaju zdravlje stanovnika. CIN-CG je obrađivao problem zagađenja vazduha.

Porodica koja ne može zamijeniti način grijanja, izolovati kuću ili se preseliti duže ostaje izložena zagađenju. Djeca, stariji i osobe s hroničnim respiratornim i kardiovaskularnim oboljenjima pod većim su rizikom. Mjere za čistiji vazduh vrijede i kada grijanje i energetska efikasnost postanu finansijski dostupni domaćinstvima.

Zašto usvojeni zakoni i strategije nijesu dovoljni?

Strategija razvoja socijalne i dječje zaštite 2025-2028 predviđa podršku porodicama i dostupnije usluge. Za podnošenje zahtjeva služe digitalni sistem e-Socijala, centri za socijalni rad, lokalne uprave i organizacije civilnog društva. Elektronska procedura pomaže ako ljudi imaju internet, znaju da je koriste i dobiju odgovor u razumnom roku. Starijima, građanima bez digitalnih vještina i osobama s invaliditetom potreban je i neposredan pristup.

Kada škola ili ljekar uoče nasilje nad djetetom, a nadležne službe ne podijele potrebne informacije na bezbjedan i zakonit način, porodica ostaje bez pomoći. Slično je ako socijalna služba utvrdi ugroženost, a opština nema prevoz ili stambeni program. Saradnja ne smije ugroziti privatnost i povjerljivost ličnih podataka.

Kako razlikovati stvarni napredak od boljeg statističkog rezultata?

Primjeri ishoda koji pokazuju da se društveni problem zaista smanjuje
OblastŠta nije dovoljnoŠta vrijedi mjeriti
Siromaštvo i zaštitaBroj dodijeljenih davanjaPrihod nakon troškova stanovanja, smanjenje deprivacije, pravovremenost pomoći
ZapošljavanjeBroj uključenih u programRadni odnos nakon šest i dvanaest mjeseci, stabilnost prihoda, prava iz rada
ObrazovanjeBroj upisanih učenikaRedovno pohađanje, završetak škole, odsustvo segregacije i nasilja
Zaštita od nasiljaBroj evidentiranih prijavaVrijeme odgovora, bezbjednost žrtve, sprovođenje zaštitnih mjera
PristupačnostBroj donesenih pravilnikaUsluge koje osoba zaista može samostalno koristiti
ZdravstvoFormalno pravo na liječenjeNezadovoljene zdravstvene potrebe i iznos plaćanja iz sopstvenog džepa
StanovanjeNajavljeni stambeni projektiUseljena domaćinstva, ukupni trošak stanovanja, sigurnost ugovora

Statističke pokazatelje treba porediti za isti uzrast, geografsku oblast i metodologiju. Više prijava diskriminacije može značiti više događaja ili veće povjerenje u prijavljivanje. Pad registrovane nezaposlenosti može nastati zapošljavanjem, ali i izlaskom iz evidencije. Za pouzdanu ocjenu treba pratiti stvarne promjene u životu ljudi.

Ko je nadležan za pojedine oblike podrške?

Za materijalno obezbjeđenje, dječju zaštitu i procjenu porodične ugroženosti zaduženi su centri za socijalni rad i resorno ministarstvo. Zavod za zapošljavanje vodi evidenciju i aktivne mjere za posao. Škole, pedagoško-psihološke službe i zdravstvene ustanove štite i podržavaju djecu. Kod nasilja postupaju policija, tužilaštvo, sudovi, socijalne službe i specijalizovani servisi.

Povrede prava i diskriminacija mogu se prijaviti Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Stambene i komunalne poslove dijelom rješavaju opštine; prava zaposlenih štite inspekcija i sudovi. Koja pomoć nekome pripada zavisi od uslova, rokova i dokumentacije u važećim propisima, ne samo od toga ko je nadležan.