
Zatvaranje pregovaračkog poglavlja bilježi jedan dio evropskog napretka.
Trajanje sudskog postupka, priprema zakona i trošak rada termoelektrane pokazuju kako država obavlja poslove za građane. Za njihovu procjenu potrebni su domaći podaci, uz izvještaje o pregovorima sa Evropskom unijom.
Patricia Pobrić je u novembarskoj kolumni u Vijestima upozorila na razliku između formalnog evropskog napretka i svakodnevnih problema. To je njen stav, ne statistički nalaz. Pitanje glasi: postaje li pravo lakše ostvarivo kada se promijeni zakon? Odgovor treba tražiti u trajanju postupaka, dostupnosti institucija i njihovim odlukama.
Pravosuđe: šta se mijenja poslije usvajanja zakona
U martu 2026. Centar za građansko obrazovanje objavio je analizu o stanju pravosuđa Ivana Vukčevića. CGO ocjenjuje da novi propisi nijesu donijeli odgovarajuće promjene u efikasnosti i odgovornosti sudova i tužilaštava. Kao probleme navodi nezavisnost institucija, trajanje postupaka i način izbora članova Sudskog i Tužilačkog savjeta. To su nalazi organizacije, a ne presuda o svakom sudiji ili tužiocu.
U zasebnoj analizi koju je u maju predstavio CDT, advokat Siniša Gazivoda razmatra dug istorijat pravosudnih reformi. Njegov tekst i istraživanje CGO-a ne treba sabirati kao dvije nezavisne potvrde istog broja. Njihov zajednički problem je drugačiji: kako prepoznati promjenu koja postoji u praksi? Za građanina je relevantno koliko se čeka odluka, da li je postupak razumljiv i postoji li mogućnost djelotvorne kontrole. Broj izmijenjenih članova zakona to ne pokazuje.
Dugo trajanje postupka ne dokazuje samo po sebi politički uticaj. Razlog mogu biti opterećenost suda, manjak zaposlenih ili procesna pravila. Izvještaji o reformi morali bi razdvojiti ove uzroke, umjesto da svako kašnjenje tumače jednom političkom formulom. Bez takvog razdvajanja teško je znati šta treba mijenjati naredne godine.

Skupština: stručna podrška koja ostaje sa strane
Istraživanje Instituta alternativa obuhvata korišćenje skupštinskih istraživačkih resursa. Od januara 2025. do oktobra 2026. samo 12 poslanika zatražilo je od skupštinskih službi ukupno 27 istraživačkih radova. U istom periodu u proceduru je ušlo 477 predloga zakona, od čega 138 poslaničkih. Samo 17 zahtjeva za istraživanje bilo je povezano sa izradom zakonskih predloga. Šest od 12 poslaničkih klubova nije koristilo Istraživački centar. Brojevi su konkretni; pitanje zašto je podrška toliko rijetko tražena ostaje otvoreno.
Sam broj zahtjeva ne znači da su svi zakoni napisani bez stručnog rada. Poslanici mogu koristiti druge izvore, a Institut alternativa upozorava da ne postoji pouzdana evidencija o tome koliko su dostavljene analize zaista uticale na tekst predloga.
Uz predlog zakona moglo bi biti objavljeno kada je stručna analiza zatražena, šta je preporučila i da li je preporuka razmotrena prije glasanja. Javnost bi mogla provjeriti obrazloženje, umjesto da nagađa koliko su stručni argumenti uticali na tekst.
Pljevlja: usklađenost se dokazuje podacima
Kod Termoelektrane Pljevlja evropske obaveze nijesu apstraktne. U razgovoru za BIRN početkom novembra 2026. Adam Cveč iz Sekretarijata Energetske zajednice rekao je da postupak zbog prekoračenja dozvoljenog broja radnih sati još nije završen. Termoelektrana je limit od 20.000 sati prema izvještaju prekoračila 2020, a postupak je pokrenut 2021. godine. Čak i poslije modernizacije, stvarna usklađenost mora se utvrditi na osnovu podataka o redovnom radu postrojenja.
Elektroprivreda Crne Gore uložila je u ekološku modernizaciju. To nije isto što i potvrda da su sve obaveze ispunjene. BIRN upozorava i na buduće troškove koje bi donijela primjena evropskog sistema trgovine emisijama, EU ETS, na proizvodnju iz uglja. Država zato mora govoriti i o pouzdanosti snabdijevanja i o cijeni prelaska na čistije izvore.

Pregovori sa Hrvatskom nijesu zamjena za domaći posao
U sporovima sa Hrvatskom tumačenja su suprotstavljena. Danilo Kalezić u kolumni na Portalu Analitika prebacuje veći dio odgovornosti na domaću politiku i diplomatiju. Tomislav T. Velički u tekstu za Barski portal naglašava zaštitu suvereniteta u otvorenim bilateralnim pitanjima, uključujući Prevlaku. Riječ je o autorskim pozicijama, ne o pravno utvrđenom ishodu sporova.
Prije nego što se bilo koji zastoj pripiše samo Zagrebu ili samo Podgorici, treba znati šta je zaista predmet razgovora i ko vodi pregovore.
Odbrana državnih interesa i ozbiljna diplomatija nijesu suprotnosti. Vlada može odbiti neprihvatljiv prijedlog, ali mora objasniti zbog čega ga odbija, koje mehanizme rješavanja spora predlaže i kakve posljedice očekuje. Građanima nije potrebna parola da je sve već završeno, niti poruka da je svaki kompromis poraz. Potrebno im je dovoljno informacija da procijene odluku.
Podaci o sudskim postupcima, pripremi zakona i mjerenjima u Pljevljima imaju smisla samo ako pokrivaju uporedive periode i imaju objašnjenu metodologiju. Bez toga i oni služe političkom predstavljanju umjesto provjeri učinka.
